Iskreno ne vidim svrhu svog života, niti sam je ikad videla. Od detinjstva gledam druge, svi imaju neke velike planove i želje, da se venčaju, osnuju porodicu, imaju dobru karijeru, putuju, ostare zajedno sa svojim mužem/ženom i slično. Mene nikada ništa nije zanimalo, a ne zanima me ni sada. Prvo posao i karijera, apsolutno mi je nebitno čime se bavim jer me ionako ništa ne zanima. Ne zanima me ni ljubav, sve mi je to naporno i beznačajno. Šta god uzbudljivo da mi se desi u životu, mene to drži maksimalno 1 dan. Većina mojih prijatelja je došla do svojih ciljeva, uživaju u životu, a ja idem na posao i čamim u stanu. Jednostavno mi je toliko dosadno da gore ne može biti. I ne, nemam depresiju niti želim da se ubijem. Samo mi je život toliko prazan da, kada bi mi rekao da ću umreti za 15 minuta, ne bih se ni malo potresla.
Ostavi svoj komentar
#247
Jednom sam, cekajuci red u supermarketu, veoma intenzivno prdnuo. Ljudi su pomislili da je negde iscureo amonijak i poceli da beze iz supermarketa.
odobravam 10823 • osudujem 472 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 448 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 448 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije