Ispovesti

Prošli mjesec me rodica zamolila da joj pričuvam sina na 7 dana dok je ona na poslovnom putu. Upozorila me da je dijete izuzetno nemirno, dala mi spisak hrane koju jede i na koji način da je pripremim, da ga istučem ako ne sluša jer je to "jedini način". Prihvatila sam prvenstveno zato što joj želim pomoći i jer i sama razmišljam o djetetu. Nakon 7 dana ja ga nisam mogla prepoznati, nisam morala da povisim ton na njega, a kamoli da ga udarim. Ispočetka je bilo malo teže s hranom, ali kasnije je jeo sve što sam pravila. Proveli smo kvalitetno vrijeme da sam odmah poželjela da imam djecu. Žao mi je malog jer ga roditelji vaspitavaju pogrešno, nemaju ni živaca ni vremena za njega i sve rješavaju batinama.