Ispovesti

Malo jače od godinu dana sam u vezi sa curom kojoj je bivši poginio u prometnoj nesreći (prva ljubav). Konstantno ga spominje, uspoređuje mene sa njim, on je to radio ovako, on nije volio mandarine, on je volio duge šetnje itd. Stvarno vidim da pati i da joj je teško, u svim teškim trenutcima sam bio uz nju. Malo malo se budi po noći uplakana jer ga sanja. Sto puta sam joj rekao da posjeti psihijatra, da to nije ništa strašno i da će joj pomoći, ali uporno odbija jer eto nije ona prolupala... Imam osjećaj da sam stalno u drugom planu i da sam dobar samo kad joj trebam kao utjeha, fali mi ljubav, i ako se uskoro ništa ne promjeni, nažalost izgubit će i mene.