Drugarica mi je nedavno rekla kako je trudna s dečkom s kojim je samo šema i kako ima zakazan abortus krajem meseca (obe imamo po 20 godina i studiramo). Nismo još uspele da se nađemo i uživo razgovaramo, već samo preko poruka. Kada mi je to napisala, rekla sam joj da će sve biti dobro, da sam tu za nju i da podržavam svaku njenu odluku. Pripremam se za taj razgovor i želim da joj budem podrška. Ali, ljudi moji, svaki put kada stavi sliku na instagram ili story, ja nekako u sebi pomislim kako ona ima bebu u svom stomaku i to mi izgleda kao kao nešto toliko veliko. Ona je u međuvremenu otišla na odmor, svadbu i kao da neometano funkcioniše. Ne osuđujem je, shvatam da je to njena odluka i želim da joj se nađem, ali osećaj mi je tako čudan. Ne znam kako da opišem, ona ide na posao, ide na more, radi sve te svakodnevne stvari, a u njoj bezbrižno raste beba kojoj se zna datum prestanka postojanja. Inače, za sebe mislim da ne bih mogla da abortiram, mada poštujem pravo izbora.
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Da nema frizera, hodali bi ste čupavi ko pećinski ljudi ! Nije frizer samo da farba, šiša i navija viklere, postoji škola sa razlogom. Možete naučiti navedeno ali ne možete na nekom kursu naučiti hemi...
odobravam 17 • osuđujem 63 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Mislim da sam napokon trudna nakon skoro 2 godine pokušavanja! Osjećaj je nerealan!🥰
odobravam 286 • osuđujem 19 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 663 • osuđujem 27 • komentari 0
Detaljnije