Drugarica mi je nedavno rekla kako je trudna s dečkom s kojim je samo šema i kako ima zakazan abortus krajem meseca (obe imamo po 20 godina i studiramo). Nismo još uspele da se nađemo i uživo razgovaramo, već samo preko poruka. Kada mi je to napisala, rekla sam joj da će sve biti dobro, da sam tu za nju i da podržavam svaku njenu odluku. Pripremam se za taj razgovor i želim da joj budem podrška. Ali, ljudi moji, svaki put kada stavi sliku na instagram ili story, ja nekako u sebi pomislim kako ona ima bebu u svom stomaku i to mi izgleda kao kao nešto toliko veliko. Ona je u međuvremenu otišla na odmor, svadbu i kao da neometano funkcioniše. Ne osuđujem je, shvatam da je to njena odluka i želim da joj se nađem, ali osećaj mi je tako čudan. Ne znam kako da opišem, ona ide na posao, ide na more, radi sve te svakodnevne stvari, a u njoj bezbrižno raste beba kojoj se zna datum prestanka postojanja. Inače, za sebe mislim da ne bih mogla da abortiram, mada poštujem pravo izbora.
Ostavi svoj komentar
#338
Jedem porodični sladoled i na porodicu ne mislim.
odobravam 1769 • osudujem 829 • komentari 26
Detaljnije
Ispovest dana
Nedavno sam nabavila psa i primjetila sam da kad ga dečko mazi ima iste pokrete ruke kao i kad mene mazi. Ne sviđa mi se to, a ne znam šta da radim.
odobravam 17 • osuđujem 269 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 1159 • osuđujem 25 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 80 • osuđujem 3137 • komentari 0
Detaljnije