Drugarica mi je nedavno rekla kako je trudna s dečkom s kojim je samo šema i kako ima zakazan abortus krajem meseca (obe imamo po 20 godina i studiramo). Nismo još uspele da se nađemo i uživo razgovaramo, već samo preko poruka. Kada mi je to napisala, rekla sam joj da će sve biti dobro, da sam tu za nju i da podržavam svaku njenu odluku. Pripremam se za taj razgovor i želim da joj budem podrška. Ali, ljudi moji, svaki put kada stavi sliku na instagram ili story, ja nekako u sebi pomislim kako ona ima bebu u svom stomaku i to mi izgleda kao kao nešto toliko veliko. Ona je u međuvremenu otišla na odmor, svadbu i kao da neometano funkcioniše. Ne osuđujem je, shvatam da je to njena odluka i želim da joj se nađem, ali osećaj mi je tako čudan. Ne znam kako da opišem, ona ide na posao, ide na more, radi sve te svakodnevne stvari, a u njoj bezbrižno raste beba kojoj se zna datum prestanka postojanja. Inače, za sebe mislim da ne bih mogla da abortiram, mada poštujem pravo izbora.
Ostavi svoj komentar
#145
Danas su se roditelji drali na mene jer sam dosla kuci posle 1 ujutru sa rodjendana. Imam 30 godina. :-/
odobravam 800 • osudujem 1740 • komentari 66
Detaljnije
Ispovest dana
Volim da plašim devojke noću po ulici.
odobravam 14 • osuđujem 343 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Tražila sam mužu razvod braka posle 15 godina. Nema nekog velikog razloga, u pitanju su male stvari koje sam ga svakodnevno molila da uradi i svaki dan ponavljala. To se kupilo i kupilo u meni godinam...
odobravam 1078 • osuđujem 91 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3497 • osuđujem 47 • komentari 0
Detaljnije