Ispovesti

Udovica sam i majka 4 kćeri. Muž mi je umro prije godinu i po dana od Huntingtonove bolesti, namučili smo se s njime zadnjih 5 godina njegova života, kao i sa svekrvom koja je umrla 8g. Prije nje od iste, a svekrvinom bratom je također dijagnosticirana i da ne govorimo još nekim rođaćima koji su također preminuli. (Radi se o nasljednoj bolesti koja je smrtonosna, neizlječiva) Mogu reći osjetila sam olakšanje nakon muževe smrti iako sam ga voljela najviše, jer u u svoj brizi i borbi s njime ja sam bila majka 4 curice i također sam morala se o njima brinuti. Dio mene je umro jer 15 godina braka s nekim nije bilo malo i naravno da je ostala praznina. Sve sam nekako izgurala i pokušala biti jaka i još uvijek se borim za djecu, ali meni je život najveća kazna i besmisao jer znam da je barem jedna od njih 4 sljedeća, a to neću preživjeti nikad..