Daj svoje mišljenje.
'91. sam godište i nikad se nisam navikao na dopisivanje. Eventualno ono petominutno za neke dogovore. To je jedan i od razloga zašto nikad nisam bio u vezi, iako je nekoliko cura bilo uzajamno zainteresirano. Jedna mi je čak izravno i rekla da ne može biti sa mnom jer ne osjeća da mi je važna ako se ne dopisujemo. Jednostavno ne preživim tu fazu, totalno mi digne tlak. Uglavnom, otkako sam diplomirao, uzeo sam pauzu od djevojaka. Neki dan upoznam jednu, stvarno je draga, otvoreno mi je rekla da joj se sviđam. Ukratko, odustao sam nakon tjedan dana. To se hoće dopisivat od jutra do mraka, ne odgovori na poruku po nekoliko sati, čak i ako se ona prva javi a ja joj odmah odgovorim. Ne mogu. Imam život, posao, hobi, ekipu, basket, izlaske... Bez problema bih skoro svaki dan mogao odvojiti po sat-dva da se vidimo, ili već ako se želi dopisivat da odvoji 15 minuta i posveti ih samo razgovoru sa mnom. Ne mogu smislit ove piz*arije gdje cijeli dan moram provjeravat mob za 5 rečenica.
