Daj svoje mišljenje.
Ne mogu ispustit glas o ovome pa zato ispuštam riječi... Ja sam muslimanka on je bio kršćanin i kako to obično biva svi su bili protiv nas. No nas dvoje zaljubljeni do ušiju odlučimo se boriti protiv svega, boriti protiv predrasuda, stereotipa i raznih "što će ljudi reći". Moja obitelj tu je imala veliku ulogu, ne tako pozitivnu... Iskradanja, laganje bile su sastavni dio mene i mog odricanja. Plan je bio izdržati, izdržati do te mjere da budem toliko ponosna na nas dvoje da ću napisati knjigu o tome kako smo daleko dogurali... No 2 godine prave i istinske ljubavi prošlo je brzo... Nismo uspjeli. On je nakon svega odlučio da ne može u tim "mladim" godinama nositi se sa teretom koji mu predstavlja naša različitost, i problemi koje sam tada imala zbog naše veze. Niste svjesni koliko ste sretni kada možete i smijete biti sa nekim koga volite... Sa ljubavi sa lijeve i s obitelji sa desne strane. Volite se, volite se kao da će vam to biti posljednje na svijetu. I ne odustajte nikada :)
