Daj svoje mišljenje.
Imam prijateljicu koja je najduhovitija osoba koju poznajemo svi mi. Poenta je da se ona ne trudi, ona kad izvali nešto, svi se onesvijestimo od smijeha sljedećih 10minuta. Izuzetno pametna i inteligentna osoba. Nije onaj tip "dvorske lude", već jednostavno tako prirodno joj to dođe. Neki dan sam došla kod nje iznenada (nije nam prvi put, živimo blizu pa nam je to praksa), otvorila je uplakana. Prvi put u 15 godina da sam vidjela da plače. Ima još 2 mjeseca do poroda, odrasla je bez roditelja, po domovima i s rođacima. Kaže nedostaje joj mama al' pusti hormone, obrisa suze i napravi nam kafu kao da ništa nije bilo. Kad sam došla kući, dušu sam isplakala. Kako je to jaka žena. Dusa me moja boli zbog nje, jer nisam ni pomislila kako joj je. Drago mi je što najboljeg čovjeka ima uz sebe i što su sve stvorili sami. Ja ću da budem najbolja tetka tom malom smrdi!
