Daj svoje mišljenje.
Najbolji prijatelj iz djetinjstva odseli se u grad udaljen 300 kilometara, 4 godine mi priča o liku iz ekipe od tamo, ja te 4 godine provedem u katastrofalnoj vezi. Ostavim dečka, odlučim biti sama, zabavljati se, ništa ozbiljno. Dovede taj prijatelj cijelu ekipu na vikend za koji se pripremalo sve tjednima unaprijed. Spomenuti dečko iz ekipe i ja kliknemo, iako on također nije imao namjere imati nešta ozbiljno s nekim. Uđemo u vezu glavom bez obzira, nikakvog suzdržavanja nije bilo, samo vjera da možemo uspjeti, bez obzira na daljinu i strahove iz prijašnjih veza. I evo, prije mjesec dana me od te silne ljubavi zaprosio, na svoj rođendan, uz rečenicu da "nije prsten bezveze bio među poklonima za tvoj rođendan". Nikad u životu nisam htjela ni muža ni djecu, a s njim želim apsolutno sve. Najgore mi je to što će mi sad mama nabijati na nos ono ''rekla sam ti'', jer sam sve ove godine tvrdila upravo suprotno od onoga što sad želim.
