Ispovesti

Osjećam se prazno. Što više vremena prolazi osjećaj je jači. Mislio sam da je to faza ili period odrastanja, ali od srednje škole do danas kada imam skoro 22 godine osjećam se lošije i lošije. Bježim od svega, od bilo kakvog razgovora, od bilo kakve emocije. Osjećam se nebitno, suvišno i umorno. Pokušavao sam izaći iz ovog sivila, ali svaki put bezuspješno. Došlo je do točke da se bojim sam sebe. Često zamislim život bez moje obitelji, ne zato što ih ne volim, već zato što bi mi tad bilo lakše da nestanem jer znam da me oni vole više nego što ja volim sam sebe. Ne znam koliko ću još izdržati.