Moj pradeda je bio seoski lekar i imao je tri sela u svom reonu rada. Tada (krajem četrdesetih) sela su još uvek bila puna i imalo je dosta posla. Neretko je pradeda u sitnim satima prevaljivao i do stotinu kilometara službenim vozilom ili zapregom samo da što pre stigne do kritičnog pacijenta. Njegovu ordinaciju su krasile zahvalnice i plakete lekarske komore SFRJ. Juče je mom ocu pozlilo i pozvali smo hitnu. Došla je neka ekipa sa pola sata zakašnjenja i sa nekim nadrndanim doktorom koji mu je samo izmerio pritisak i bukvalno pobegao. Kada sam ih pitao šta dalje, oni su rekli da se snađem ako mu ne bude bolje. Gde je nestala ljudskost i etika u lekarskom pozivu za samo sedamdesetak godina.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1088 • osudujem 47 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Moja žena posle porođaja više nije lepa.
odobravam 21 • osuđujem 382 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Bilo je ljeto. Bila sam sama doma i dok sam čistila, pala sam s stolca i slomila nogu. Nisam se mogla pomaknuti, pa sam pokušala brzo nekoga zvati. Dosegla sam telefon, ali nisam imala koga nazvati – ...
odobravam 1718 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2875 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije