Moj pradeda je bio seoski lekar i imao je tri sela u svom reonu rada. Tada (krajem četrdesetih) sela su još uvek bila puna i imalo je dosta posla. Neretko je pradeda u sitnim satima prevaljivao i do stotinu kilometara službenim vozilom ili zapregom samo da što pre stigne do kritičnog pacijenta. Njegovu ordinaciju su krasile zahvalnice i plakete lekarske komore SFRJ. Juče je mom ocu pozlilo i pozvali smo hitnu. Došla je neka ekipa sa pola sata zakašnjenja i sa nekim nadrndanim doktorom koji mu je samo izmerio pritisak i bukvalno pobegao. Kada sam ih pitao šta dalje, oni su rekli da se snađem ako mu ne bude bolje. Gde je nestala ljudskost i etika u lekarskom pozivu za samo sedamdesetak godina.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Ne javljam se na pozive, uvek im vratim sms-"vozim", iako pijem kafu u fotelji. Mrzim da me smaraju ljudi.
odobravam 109 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Neću više da dojim. Probala sam, odvratno mi je, osjećam se ko krava, i počinjem da prezirem vlastito dijete jer moram tu torturu prolaziti svakih dva sata. Danas sam joj prvi put dala flašicu i konač...
odobravam 851 • osuđujem 793 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3059 • komentari 0
Detaljnije