Daj svoje mišljenje.
Ja tada dite bila, igram se u dvorištu i ugledam na betonu novce. Točno se sjećam 100 eura, 5 eura i 100 km. I šta ću uraditi, zovnem didu kažem mu da su novci vani , pitam jesu li njegovi. On mi je samo rekao da mu ništa od novaca ne fali, i da ih ostavim gdje jesu. A ja nikako odustati, nagovaram ga da dođe. I ustao dida i uzeo novce, stavio ih u džep i ostao sjediti u dvorištu. Tko god je prošao ispred naše kuće dida je pitao da pogleda u novčanik fali li mu išta i ako bi rekli da fali pitao bi koliko, bar upriliku točno. Prošlo nekoliko sati, mrak već, prolazi čovjek uznemiren, i kad ga je dida upitao ovaj reče točno koliko je izgubio. 100 eura, 5 eura i 100 km. Dida mu dao novce, čovjek se rasplakao, zahvaljivao didi. Jesmo mi bili siromašni ali taj dan sam se ja osjećala kao najbogatija osoba na svijetu. Razliku između dobra i zla ja nisam naučila ni od fratra, ni u školi, ni na fakultetu, ni od hodže, ni popa već od mog dide. Svi vi imate svog didu samo ga morate prepoznati.
