Deda je 1930. godište i sa 12 godina je pobegao u Partizane nakon što su mu Nemci uhapsili i oca i majku i poslali ih u logor. Partizani su ga smestili u neku dečiju četu koja je bila sastavljena od dece slične njemu, bez roditelja. Bili su uvek daleko od sukoba i uglavnom su služili kao kuriri i agitatori po selima gde su prolazili. Dedi je taj ratni period u partizanima ostao u najlepšem sećanju i sada kada krene da se gubi, misli da je još uvek dete i da je sa četom pa krene da zove nekog Gojka, izdaje naredbe, čita proglase, a kada ja viknem ''Mirno, druže Petre'' deda skoči iz kreveta kao oparen i stane u stav mirno. Znam da nije lepo sprdati se sa tako starim čovekom, ali posle kada se opet povrati u stvarni svet, seti se šta sam mu rekao i kako je ustao iz kreveta pa se zajedno smejemo. Nije mu ostalo još mnogo i imam osećaj da sa svakim smehom dodatno učvršćujemo ljubav između dede i unuka.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4689 • osudujem 542 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Koliko ti u životu znači kad imaš dobre roditelje i njihovu podršku.. Hvala mama i tajo...
odobravam 633 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 128 • osuđujem 3217 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7627 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije