Deda je 1930. godište i sa 12 godina je pobegao u Partizane nakon što su mu Nemci uhapsili i oca i majku i poslali ih u logor. Partizani su ga smestili u neku dečiju četu koja je bila sastavljena od dece slične njemu, bez roditelja. Bili su uvek daleko od sukoba i uglavnom su služili kao kuriri i agitatori po selima gde su prolazili. Dedi je taj ratni period u partizanima ostao u najlepšem sećanju i sada kada krene da se gubi, misli da je još uvek dete i da je sa četom pa krene da zove nekog Gojka, izdaje naredbe, čita proglase, a kada ja viknem ''Mirno, druže Petre'' deda skoči iz kreveta kao oparen i stane u stav mirno. Znam da nije lepo sprdati se sa tako starim čovekom, ali posle kada se opet povrati u stvarni svet, seti se šta sam mu rekao i kako je ustao iz kreveta pa se zajedno smejemo. Nije mu ostalo još mnogo i imam osećaj da sa svakim smehom dodatno učvršćujemo ljubav između dede i unuka.
Ostavi svoj komentar
#490
Po ovom sajtu pimećujem da ljudi mnoooogo više prde nego što mi mislimo..
odobravam 1239 • osudujem 39 • komentari 15
Detaljnije
Ispovest dana
Idem sama na more.
odobravam 403 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Zgrožena sam činjenicom kakvu sam ćerku rodila i u šta se pretvorila. Jedva je čekala da se odseli iz kuće samo da bi imala svoj stan i proklete prljave životinje u njemu. Ima mačku, psa, papagaja i h...
odobravam 154 • osuđujem 2231 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3141 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije