Jednog sasvim običnog dana zaspala sam oko 16h (23.02.). Budi me zvono i jak zvuk lupanja od vrata. Pogledam u telefon, vreme 17:25, otvaram. Vidi zabrinute roditelje, dečka, babu i dedu. Pitaju me šta je sa mnom, što im se nisam javljala. Ponovo pogledam u telefon, 120 propuštenih poziva, 25 poruka, datum 25.03.
Inače studiram u drugom gradu, živim sama.
Šta se sa mnom desilo još uvek mi nije jasno.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije