Jednog sasvim običnog dana zaspala sam oko 16h (23.02.). Budi me zvono i jak zvuk lupanja od vrata. Pogledam u telefon, vreme 17:25, otvaram. Vidi zabrinute roditelje, dečka, babu i dedu. Pitaju me šta je sa mnom, što im se nisam javljala. Ponovo pogledam u telefon, 120 propuštenih poziva, 25 poruka, datum 25.03.
Inače studiram u drugom gradu, živim sama.
Šta se sa mnom desilo još uvek mi nije jasno.
Ostavi svoj komentar
#233
Uvek kad se iskakim pogledam u govance, da proverim kol'ko je izaslo.
odobravam 1188 • osudujem 173 • komentari 33
Detaljnije
Ispovest dana
Mnogo sam patila i plakala u zadnje vrijeme. Nadam se da će mi ubrzo zasijati sunce u životu.
odobravam 304 • osuđujem 8 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Bilo je ljeto. Bila sam sama doma i dok sam čistila, pala sam s stolca i slomila nogu. Nisam se mogla pomaknuti, pa sam pokušala brzo nekoga zvati. Dosegla sam telefon, ali nisam imala koga nazvati – ...
odobravam 1662 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2873 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije