Ispovesti

Moja mama je moja mama, najbolja prijateljica, učiteljica i "supermen" koji oduvijek može riješiti sve probleme. Alzhaimer je "onaj" koji mi je odlučio uzeti, postepeno, sve to. Uzeo mi je najbolju prijateljicu jer ona više nije u stanju pratiti i pamtiti moj život i ljude koji prolaze kroz njega kao što je mogla nekada. Znala je tko su moji prijatelji, što se dešava na poslu, što želim ili planiram, što me boli. Uzeo mi učiteljicu jer ona više nije u stanju upućivati me što je ispravno učiniti, što ne...Ali ostaje mi primjer njezinog života i sve što mi je rekla do sada. Uzeo mi je mog "supermena" jer ona više ni ne poznaje što me to sve muči, niti može to riješiti. Nismo mogle zajedno isplanirati moje vjenčanje kako smo uvijek htjele. Barem je bila tu. Ipak, Alzhaimer mi ne može nikada uzeti moju mamu. Ona ostaje moja mama! Ne pamti ona više,ali pamtim ja i tu sam da sada ja njoj budem prijateljica, učiteljica i "supermen ". Što može Alzhaimer pored naše ljubavi?