Danas mi je umro prvi komšija, od starosti, imao je 88 godina. Koliko mi je teško i krivo ne mogu da opišem. Taj čovek je imao 58 godina kada smo se doselili pored njegove kuće, otišao je u penziju dve godine kasnije i od tada stalno pomagao mojima. Nije bilo problema koji on nije mogao da reši, pomagao nam je i finansijski (iako njegovi sinovi nisu to odobravali), prvu loptu i dečije zanimljive enciklopedije mi je on kupio, čuvao me kada nisu moji mogli, sestri je pomogao oko fakulteta, a sa mojim ocem su bili kao braća iako je tata od njega mlađi 20 godina. Ceo dan plačem i ne mogu da se smirim jer nas je napustio veliki čovek u svakom smislu te reči, ljudina koja se samo jednom rađa.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4689 • osudujem 542 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Koliko ti u životu znači kad imaš dobre roditelje i njihovu podršku.. Hvala mama i tajo...
odobravam 633 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 128 • osuđujem 3217 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7627 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije