Daj svoje mišljenje.
Kada sam bila mala, mama me je vodila u Dom zdravlja kod zubara. Tu su mi popravljali zube bez anestezije. Taj bol ne mogu da objasnim, bukvalno me je cijela glava boljela. Svi su bili neprijatni, nadmeni i drski, što je ostavilo na meni duboke traume. Ne mogu vam objasniti kakav strah u meni je to izazvalo. Znala sam to da sanjam, da vrištim u snu a i sama pomisao na zubara me je plašila. Sada imam 25 godina, došlo je vrijeme da te plombe zamijenim novim i juče sam otišla kod zubara poslije 14 godina. Nisam spavala cijelu noć prije toga, ako zaspim budila sam se u znoju. Zubarka je toliko divna bila, samo što me nije mazila i sve je prošlo dobro na čemu sam joj neizmjerno zahvalna. Samo da vam kažem, doktori i studenti te struke, molim vas u ime onog djeteta koje sam bila da imate obzira jer vas tretman može dovesti do toga da neko ima psihološki problem, ali vašom zaslugom nekome taj odlazak kod doktora može biti čak i prijatan. Hvala svim posvećenim ljekarima.
