Krenuo sam kod psihologa jer imam probleme za koje sam u početku smatrao da su glupi pa me je čak bilo i sramota što idem, ali tek kroz razgovore shvatio sam koliko su bitan deo mog života. Često sam bez razloga nervozan, umem da pobesnim lako i svemu tražim mane, a najviše sebi. Samopouzdanje nula, ne umem više ni da pričam sa ljudima prijateljski. Ali psiholog mi je stvarno pomogao, napredujem sporo ali učim polako. Želim da ohrabrim sve one koji se plaše, odite makar na jedan razgovor, možda i vama bude bolje.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1745 • osudujem 9235 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Momci ako vaša devojka želi ići u noćni provod, klub, disko.
To samo znači da je željna pažnje i drugih muškaraca, vaša pažnja joj nije dovoljna i očigledno je da vam takva devojka ne treba.
Ta koja s...
odobravam 60 • osuđujem 224 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Mom dečku su počeli da smetaju moji nokti. Ceo život imam skroz kratke, lepe, isturpijane i uredne nokte. Kako na rukama tako i na nogama. Pre neki dan dečko mi kaže kako mu smeta to što nemam urađene...
odobravam 1505 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4282 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije