Ispovesti

Ljudi koji neće u starački dom, a hoće kod djece su za mene mnogo sebični. Pa nisu svi starački domovi mučenje kao nekada. Ja sam svojevoljno u staračkom, i to mlada sam još, ali sam nepokretna. Djeca nisu birala da se rode i nisu birala da im neko bude roditelj, niti su ikoga tjerala da ih gaji, niti su ta djeca možda bila sretna sa nama kao roditeljima. Mi smo svjesno rađali djecu, odgajali i htjeli. Mi smo za njih molili boga, oni za nas nisu, bilo im samo suđeno. Ali iako moja djeca imaju i sredstva i volju da brinu o meni, kakva bih ja majka bila da im dozvolim da im se život na mene svede? Pa i meni je ljepše sa mojom generacijom, imam sve, nikome nisam na teret, družimo se, djecu i unuke često viđam a svi smo bezbrižni. Većina ljudi osuđuje moju djecu, dok pisaju krv i znoj da se brinu o djedovima i nenama sami, a svi nesretni i puni zamjeranja.