Daj svoje mišljenje.
Prije 4 godine bila sam kuma na vjenčanju. U to vrijeme radila sam za minimalac, 250e. Roditelji također rade za minimalac tako da sam sve sama financirala. Cijelu ušteđevinu od te jadne plaće sam potrošila za svatove, ni dinar nije ostao da potrošim na sebe. Kumi sam pomogla sve što sam mogla, kupila korisne i kvalitetne poklone, radila dekoracije s njom iako sam bila mrtva umorna od posla. Sada je ovakva situacija- ja se njoj javim svakih 5 dana, ona odgovori kratko da me riješi s liste. Jednom u mjesec dana se ona sjeti da pita kako sam ja. Iako su dobro situirani, za rođendan se ne trudi da kupi neki koristan poklon, uglavnom budu neke gluposti koje mi ne koriste iako ja njoj uvijek uzmem nešto korisno. Kada sam prvi put išla u njihovu kuću, uredno sam donijela i poklon za useljenje počastila me malom činijom smokija iako je za muževe prijatelje, inače isto dobro situirane pripremila večeru. Osjećala sam se baš jadno. Žao mi je truda, vremena,muke i novca koji sam potrošila na nju.
