Daj svoje mišljenje.
Od kada sam se uselio u novi stan dosta puta se dešavalo da čujem neko kucanje na prozoru od dnevnog boravka. Nije vjetar, već zvuči isključivo kao da neko kuca prstima po prozoru. Naravno nikada nema nikoga. Jednu noć kada me posjećivala sestra iz drugog grada pustio sam je da uzme moj krevet a ja sam spavao na kauču. U sred noći me probudi zvuk kucanja na prozoru, pogledam na sat, 3 ujutru. Pridignem se i pogledam prema prozoru i srce mi zamalo nije iskočilo iz grudi kada sam vidio lice nekog starijeg čovjeka. Najjezivije je bilo to što je stajao nasmijan, ukočeno, kao da pozira za sliku. Potrčao sam i upalio svjetlo. Kada sam pogledao ponovo nije ga bilo. Pogledao sam kroz prozor nigdje nije bilo stepenica niti traga tome kako se popeo da me gleda. Živim na petom spratu. Nemoguće je popeti se bez stepenica. Na toj strani zgrade nema nijedne terase pa ne mogu biti komšije u pitanju. Zatvaram roletne od tada svaku noć.
