Ispovesti

Neko veče šetam sa djevojkom. Mrak, sitni sati, nigdje nikog. Preko puta primijetimo da se neka djevojka pokušava otarasiti od nekog siledžije. Bez razmišljanja dotrčim, puknem mu dva šamara i otjeram ga. Ta djevojka mi se zahvaljuje, pitam je jel dobro, treba li zvati policiju ili nekog njenog da dođe po nju, ne treba, jel zna ovog tipa, ne zna. Uplakana i sva se trese; pitam je jel treba prevoz do kuće ili gdje već, ne hvala, tu sam blizu. Ipak smo je moja djevojka i ja ispratili do njene zgrade. Rekla je kako moja djevojka može biti sretna što ima takvog hrabrog i odvažnog momka. A moja djevojka... Nakon tri dana razgovora sa svojim roditeljima raskinula je sa mnom, jer su familijarno zaključili da je tada nisam trebao ostavljati samu jer se moglo desiti da nju neko napadne. Da se ova scena ponovi opet bih uradio isto.