Ispovesti

Baka mi je pred smrt dala svoj prsten i rekla "Sjeti me se kad ju budeš prosio." U tom trenutku mi kroz glavu nije prošla djevojka sa kojom sam se tada viđao nego najbolja drugarica sa kojom sam se par dana ranije pokačio. Nekako sam u momentu shvatio da je ono što osjećam prema njoj i što ne mogu sebi da objasnim, zapravo ljubav. Sjetio sam se da je uvijek tu, da mi je veća podrška od porodice, da mi se ponekad činilo kao da je samo njoj bitno da li sam živ ili mrtav, da sam najljepše trenutke života proveo sa njom i da ni za koga osim nje nisam bio spreman ostaviti sve i voziti satima samo da ju vidim na sat dva. Sjetio sam se koliko su se prijatelji hvatali za glavu i koliko puta je majka uzdisala kad kažem da mi je samo drugarica. Odmah sam otišao kod nje. Sa vrata sam joj priznao sve. Ona se samo nasmijala i svi njeni pogledi, osmjesi, slučajni dodiri su mi postali jasni. Baka mi je bila u mislima kad sam ju prosio i naša kćerkica nosi njeno ime. Hvala bako!