Uskoro odlazim u inostranstvo, sa svojih 27 godina. Svi oko mene su u fazonu "blago tebi". Naravno, ima tu istine, ali niko, baš niko da razumije da to opet nije tako lak korak u životu. Volim svoju porodicu, prijatelje, domovinu, ali nažalost, od ljubavi se ne živi. Plašim se nostalgije, neuspjeha, stranaca... Volio bih kad bih imao nekoga bar da me sasluša i da kaže, makar radi reda, "ne sekiraj se, bit će sve uredu".
Ostavi svoj komentar
#274
Kad nadjem dlaku u jelu nastavim da jedem bez problema
odobravam 1175 • osudujem 372 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Zanima me od kada je trudnoća postala takmičenje? U 7. mjesecu trudnoće sam, nosim nisko i već mi je teško da obučem sam sebi čarape, patike itd. ne zbog obima stomaka nego zbog tupog bola.
Pomenem o...
odobravam 191 • osuđujem 22 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Sa mojim mužem mi je sve bilo na brzaka i "na veliko". Prvi seks nakon desetak minuta poznanstva. Vjeridba nakon par sedmica. U godinu ipo dvoje djece. Uz sve to, ja Srpkinja, on Hrvat, ja pravnica, o...
odobravam 825 • osuđujem 219 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
S bivšim dečkom bila sam oko 3 mjeseca u vezi i odlučili smo ići zajedno na more. Tijekom putovanja (a ne PRIJE) mi je rekao da trenutno loše stoji financijski i da nema ništa gotovine kod sebe. Ok, z...
odobravam 1739 • osuđujem 68 • komentari 0
Detaljnije