Daj svoje mišljenje.
Još uvijek se sjećam one noći kad sam ga upoznala. Bio je definitivno najljepši momak koga sam ikad vidjela. Cijelo veče mi se osmjehivao, a ja sam mu uzvraćala osmjehe. Na kraju večeri mi je prišao, i ja sam 'saznala' da se i gluhonjemi ljudi smiju isto kao i svi ostali. Upoznala sam ga onako kako nisam nikoga, naučila znakovni jezik i počeli smo se zabavljati. Prošlo je punih 10 godina i mogu sa sigurnošću da kažem da je on čovjek moga života. Volim ga više od svega. Teško mi pada što nikad neću moći čuti njegovo 'Volim te', ali mi on to svakodnevno pokazuje i užasno se brinem da li će naša nerođena beba imati isti problem kao otac.