Daj svoje mišljenje.
Imam divnog, pažljivog muža. Oboje smo prosvetni radnici ali ja ne mogu da pobjegnem od osjećaja koji me muči, a to je što je on iz siromašnije porodice, odrastao u skromnim uslovima a to se djelimično i odražava na našu vezu jer je on navikao da živi skromnije a ja malo bolje i iako želi sve da nam pruži ja se osjećam da sam pala niže nego što zaslužujem. Ne želim naravno da me bilo ko financira ali slušam često priče njegove majke o tome kako su se mučili i dalje se muče. Meni jeste žao ali ako su oni tako živjeli ne moram ja. Reći ćete sada zašto se žalim kada je on prosvjetni radnik. Ja sam uvijek bila ambicioznija od njega i ja sam njega gurala da završi fakultet, mada je on naravno to svojom zaslugom uradio ali imam osjećaj da mu se sve više prilagodavam umjesto da pratim svoje ciljeve i napredujem još više. Znam da će biti osuda i zaslužujem ih, ali mi je lakše što sam ovo napisala.
