Daj svoje mišljenje.
Od osnovne škole nisam bila odličan učenik. Bila sam razigrano dijete koje nije marilo za ocjene i školu i zbog toga sam se jako svađala sa svojim roditeljima. Na jedvite jade sam upisala gimnaziju, te prvi razred srednje škole tata mi se razbolio od raka i bilo je upitno hoće li ostati na životu. To mi je bio najteži period u životu, te zbog tog silnog stresa skoro sam pala razred. Ipak, oni su vjerovali u mene, pa sam se uspjela sabrati i počela sam jako učiti, te sam uspjela završiti tu srednju. Kada sam upisala fakultet, moja mama je ostala bez posla, a tata je bio primoran otići u mirovinu. Živjeli smo na minimalcu, ali obećali su mi da će me nekako iškolovati, da postanem svoj čovjek. Završila sam fakultet kemijskog inženjerstva u Zagrebu. Moj tata nakon 9 godina borbe još uvijek se nije izliječio, i teškom mukom mi je došao na promociju. Kada sam primala diplomu, bacila sam pogled na mamu i tatu čije su oči bile pune suza, sreće i ponosa. Samo mogu reći, hvala vam na svemu.
