Otkako muž i ja imamo firmu, javljaju nam se poznanici s kojima godinama nismo komunicirali, rođaci za koje nismo ni znali da postoje, neki prijatelji i rođaci prijatelja s kojima nikada nismo ni imali kontakt, da traže da ih zaposlimo. U pitanju je mala IT firma, otvorena samo radi formalnosti kako ne bismo radili na crno, samo muž i ja smo zaposleni i radimo od kuće. Nemamo u planu za sad da ikoga zapošljavamo, a kome god to kažemo, oni se naljute. Pritom nemaju nikakve veze sa strukom, već bi samo posao i platu. Stvarno mi je neverovatno koliko ljudi nemaju srama, bukvalno se javljaju nekome koga ni ne znaju lično da traže posao preko veze u struci s kojom nemaju nikakve veze i ljute se kada ih odbijemo jer uopšte ne zapošljavamo.
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11901 • osudujem 286 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Danas me zvala teta iz vrtića da mi sin od 3 godine plače i ne želi ući u vrtić zato što ispred kapije vrtića stoji pas lutalica, da ga ne želi ostaviti na hladnoći, kako plače i moli da ga nahrane i ...
odobravam 4459 • osuđujem 198 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Upisala sam prema mojoj majci neperspektivan fakultet i nije želela uopšte da mi pomaže finansijski celo školovanje. Iako sam bila na budžetu i primala stipendiju radila sam jer mi nije bi...
odobravam 7421 • osuđujem 150 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Udala sam se za Nemca 2006. godine, imamo dvoje dece. Ovo je moj muž: prvi posao našao sa 14 godina, ustajao svako jutro u 3:30 da raznosi novine. Džeparac i to što je zarađivao štedeo, pa mu otac dod...
odobravam 7903 • osuđujem 253 • komentari 0
Detaljnije