Najranija sećanja iz detinjstva su mi kako brat i ja bežimo kroz prozor iz kuće kasno uveče kad tata dođe pijan. Malo je reći da su mi detinjstvo i rana mladost bili užasni zbog oca. Imam napade panike i gomilu drugih psihičkih problema zbog toga. On je sada bolestan, teško. Brat neće ni da ga pogleda i kaže da ga ne interesuje uopšte. Možda sam ja luda, ali ne mogu da ne pomognem ocu i pored svega. Možda nije zaslužio ali ja jednostavno ne mogu da budem takva, osećala bih grižu savesti.
Ostavi svoj komentar
#293
Namerno prelazim linije kad bojim!
odobravam 604 • osudujem 440 • komentari 35
Detaljnije
Ispovest dana
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 34 • osuđujem 432 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja rođena sestra, moja druga polovina srca, se spanđala sa mojim verenikom. Mi smo zajedno 4 godine i pre godinu dana smo se verili i planirali svadbu. Sasvim slučajno sam saznala za sve. Skontala s...
odobravam 1567 • osuđujem 49 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3725 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije