Ispovesti

Idem u srednju, živim s ogromnim obiteljskim problemima. Mama je prošla mnogo toga u životu i ima čvrst karakter te misli da su svi tužni glupi, da je depresija izmišljotina itd. Ja ne znam što se događa sa mnom. Nisam čvrstog karaktera, tinejđerića sam, ne izgrađena. Ne mogu podnjet ovakav život. Ne želim da mi ostatak mladosti prođe kao prethodna godina il' dvije. Da svaki dan plačem i samo pokušavam proć dan dok ne odem opet u krevet. Želim posjetit doktora, ali svaki put kada bih s mamom 'okolo kole' došla do mišljenja o ljudima koji idu psihijatru, pa valjda ste shvatili koje je njeno mišljenje. " Antidepresivi? Kemija zbog koje je svijet otišao u k****" Živim u malom naselju i sve se brzo sazna. Šanse da sama posjetim doktora su ravne nuli. Ne znam što da radim.