Arhitekta sam. Jedan četvrtak sam krenula na faks sa velikom fasciklom gdje su bili važni radovi. Na pola puta, užasna kiša je počela da pada. Nije to što bih ja pokisnula, nego odoše mi radovi ljudi moji ja sam se mjesecima mučila da ih uradim.. Svratim u trgovinu, da pitam da li ima da se kupi kišobran. Nažalost manja trgovina, nema. Ništa sačekat ću da prestane malo, niti se mogu vratiti nazad.. Prošlo je par minuta, i ništa unervozila sam se, kasnim.. Trgovkinja, koja radi tu ide sa nekim crnim kišobranom i kaže: "Evo ti, bolje da ja pokisnem nego ti i svi tvoji radovi". Suze su mi krenule, od radosti prvo jer imam kišobran, a drugo jer ovakvi ljudi još postoje.. Hvala ti Bože.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1746 • osudujem 9236 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Kad sam došla u firmu u kojoj radim pre 7 godina, upoznala sam tu jednu devojku/ženu, koja tek što se vratila sa trudničkog (posle samo 6 meseci), koja je izgledala kao milion dolara (i dalje tako izg...
odobravam 33 • osuđujem 135 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 1098 • osuđujem 25 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 79 • osuđujem 3128 • komentari 0
Detaljnije