Daj svoje mišljenje.
Najmlađa sam od pet sestara. Ove godine sam završila školu i nisam mogla da upišem fakultet jer moji nemaju para. Cijeli život smo siromašni i onda kada se pomene zašto nas ovoliko ima, roditelji krenu da pljuju i govore kako sam najgora. Cijelo djetinjstvo sam ostala željna svega a tako dan i danas. Otac je postao pravi alkoholičar. Kada nema piva odmah se na nas sve istresa i hoće sve da je po njegovome. Više ne mogu ovako, što god želim u životu nema. Ali bitno je da se za njegovo pivo uvijek ima. Njegova sva plata ode na kredite koje diže silno. Non stop mi nabijaju na nos da se trebam zaposliti, kako bih ih mogla izdržavati. Predala sam u svim marketima, ali naravno da me neće primiti jer nemam veze kako bih upala. A i izbog cjelokupne situacije sa ovim virusom ne možeš se zaposliti. Svoju najveću zahvalnost dugujem svojoj sestri, koja mi uvijek od svoje plate nešto kupi. Da nje nema tačno ne bih imala šta da obučem, a da ne pričam o tome koliko sam puta mogla ostati gladna.
