Daj svoje mišljenje.
Tetka me pozvala na ručak ovu subotu, udaljena je pola sata vožnje odSarajeva. Tetak je htio doći po mene zbog snijega, ali nisam htjela da ihopterećavam. Uđem u autobus, sjednem odmah naprijed. Jedna stara baka,umornog lica, ali veoma lijepih očiju, me upita može li sjesti do mene kako bimogla pratiti da ne promaši staniću jer ide kćerki u posjetu. Bila samljubazna pa je htjela da mi pokloni rukavice. Tad mi reče da je cijeli danprodavala rukavice na Malti, pokaza mi promrzle ruke. Upitah je da kupimrukavice. Kaže može - 1 KM. Dadoh joj 5 KM i čokoladu koju sam imala u kesi.Blagošivljala me sve dok nije izašla, ispričala tešku životnu priču. Ima 85godina, kaže da sam joj uljepšala dan i da ju je Bog poslao da sjedne do mene.Izašla je i mahala mi dok se autobus udaljavao. I ja mislim da je bilo suđenoda odbijem tetka i krenem autobusom. Osjećam se i lijepo i tužno,istovremeno...Ljudi, kupujte stvari od ovakvih ljudi, niste svjesni koje je todobro djelo.
