Daj svoje mišljenje.
Bili smo prva ljubav jedno drugome. Kupio mi je male ruže i odabrao šarenu saksiju za njih. Ruže su vremenom uvele, mi smo nakon nekoliko godina ružno raskinuli a saksija je ostala. Nisam mislila na njega godinama, povrijeđena zbog kraja kakav je bio i ljuta jer smo dozvolili da se tako završi. Samo ponekad kad bih vidjela tu šarenu saksiju sjetila bih se. To je jedino što mi je ostalo od njega. Nosim ju sa sobom iz stana u stan. Godine provedene u ljutnji su potrajale, sve dok mi nisu javili da je iznenada u 25. Godini preminuo. Sva ljutnja je tada nestala. Odnijela sam mu ruže na grob, pričala mu o godinama provedenim u tišini. 4 ruže za 4 godine tišine među nama. Pomalo plakala, a pomalo se i smijala. Danas, 5 godina nakon njegove smrti, saksija mi je ispala sa vrha stepenica i razbila se. Gledala sam rasute komade, sjela na stepenice i zaplakala. Satima sam sjedila i plakala zbog jedne glupe saksije. Zbog jedne 'glupe' dječije ljubavi koji sam odavno preboljela.
