Udala sam se čim sam postala punoljetna jer nisam mogla trpiti situaciju kod kuće. Brat i majka su me psihički uništavali. Sa 18, nakon završene gimnazije, nisam imala zanimanja. Radila sam svakakve poslove, služila supruga koji je bio još gori prema meni (i dosta stariji od mene). Nisam nastavila školovanje, nisam mogla imati djecu, sve je išlo nizbrdo. Sa 23 godine sam jedva stala na noge. Zahvaljujući svom prijatelju iz djetinjstva, počela sam zaradivati i obrazovati se. Ubrzo sam se rastala i spasila psihički od svega. Danas imam 30 godina, diplomirala sam prošle godine, imam zaručnika koji me voli i stalni posao. Sinoć sam se rasplakala pomislivši kroz šta sam sve prolazila. Zahvalna sam danas na svemu!
Ostavi svoj komentar
#374
Kao mali sam na fizičkom igrao fudbal,ali kad bih dosao kuci uzmem dve stolice i cepam lastis
odobravam 2053 • osudujem 56 • komentari 21
Detaljnije
Ispovest dana
Napustila sam toksičan posao i toksičnu vezu. Nakon mjesec dana našla nov posao, bolji, sa boljim radnim okruženjem i boljom platom. Jer naravno, ne idem ispod svojih kriterijuma. Nakon raskida, ne že...
odobravam 198 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kuma mi se naljutila jer sam otvoreno podržala njenog supruga tokom razvoda i borbe za dete. Zajedno smo studirale medicinu, ona se na drugoj godini zaljubi. Njeni nisu prihvatili vezu jer još uvek st...
odobravam 1788 • osuđujem 73 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4292 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije