Ispovesti

U stanu pored mene živi moja komšinica, njen muž i njihova ćerka. Ćerkica je dijete sa posebnim potrebama. Valjda ima autizam, ne znam, ne poznajemo se toliko dugo. Za djevojčicu nikad ne bi niko rekao da ima problem. Igra se sama, mirna je, normalno izgleda i preslatka je, ima samo problem u govoru i valjda će, nažalost, uvijek ostati dijete, ako me razumijete. Sada je počela "sezona" bacanja petardi. Djevojčica uopšte ne može da se smiri, katastrofa. Plače, vrišti, jeca, dobija aritmije, drhti. Meni je tako žao, svaki put kada neko baci petardu i čujem nju, rasplačem se. Za tih par sekundi zajebancije, neko se pita da li će mu dijete dobiti srčani udar ili nešto. Nadležni i policija ne reaguju, a je ne znam kako da pomognem. Vidjeh i jedan sličan post na Instagramu, pa htjedoh da podijelim svoju priču. Nadam se da će ih zabraniti, jednom zauvijek. Remeti se mir, djeca i bebe se bude, životinje umiru, djeca sa posebnim potrebama ne shvataju i ubija ih strah. Zašto ih ne zabrane?