Tata mi je umro kada sam imala 5 godina. Od tada moja mama nije imala nikoga, već je sve posvetila meni- da me izgradi u vaspitanu, pametnu i samostalnu ženu. Ja sam joj tokom godina uvek napominjala da bih volela da uradi nešto iza sebe, ali ona je to sve nekako izbegavala. Došao je dan kada sam ja postalato za šta se ona godinama borila- završila studije u roku, pronašla posao ustruci, obezbedila nam koliko toliko lakši život, svoja i na nivou kako me je uvek i učila, ali mi je žao što kada dođe momenat da ja zasnujem svoju porodicu ona neće imati rame na koje će moći da osloni glavu... Ja ću uvek biti tu za nju, ali mi je žao što nema tu neku svoju osobu da je zagrli, uhvati za ruku i podeli sve sa njim... Volim te mama! Hvala ti za sve!
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije