Imam cerebralnu paralizu od rođenja i sa svakom je godinom života sve više prezirem. Avanturist sam i nemirna duša. Želim putovati i živjeti u garsonjeri, bez drugih. Ne mogu izdržati koliko me ograničava. Glupo je, ali nadam se da će se jednom iznenada pojaviti neki lijek. Nešto s relativno brzim djelovanjem. To je jedino što me održava među živima.
Ostavi svoj komentar
#374
Kao mali sam na fizičkom igrao fudbal,ali kad bih dosao kuci uzmem dve stolice i cepam lastis
odobravam 2053 • osudujem 56 • komentari 21
Detaljnije
Ispovest dana
Napustila sam toksičan posao i toksičnu vezu. Nakon mjesec dana našla nov posao, bolji, sa boljim radnim okruženjem i boljom platom. Jer naravno, ne idem ispod svojih kriterijuma. Nakon raskida, ne že...
odobravam 198 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kuma mi se naljutila jer sam otvoreno podržala njenog supruga tokom razvoda i borbe za dete. Zajedno smo studirale medicinu, ona se na drugoj godini zaljubi. Njeni nisu prihvatili vezu jer još uvek st...
odobravam 1788 • osuđujem 73 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4292 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije