Imam cerebralnu paralizu od rođenja i sa svakom je godinom života sve više prezirem. Avanturist sam i nemirna duša. Želim putovati i živjeti u garsonjeri, bez drugih. Ne mogu izdržati koliko me ograničava. Glupo je, ali nadam se da će se jednom iznenada pojaviti neki lijek. Nešto s relativno brzim djelovanjem. To je jedino što me održava među živima.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1733 • osudujem 9162 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Šaljem novac svojoj snaji, u tajnosti od porodice, da ima za sebe i unuku, sin na oca cicija, nikad nema iako radi po cele dane. Znam kako je meni bilo, željna svega a od nikog pomoć, neka tuga me obu...
odobravam 2140 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Majka mi je ozbiljna kraljica. Imala je 43 godine kada je slučajno saznala da je tata vara sa devojkom od 22 godine, samo 2 godine starijom od mene, njegove ćerke. Ništa mu nije rekla, pozvala je tu d...
odobravam 14434 • osuđujem 218 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Majka mi je ozbiljna kraljica. Imala je 43 godine kada je slučajno saznala da je tata vara sa devojkom od 22 godine, samo 2 godine starijom od mene, njegove ćerke. Ništa mu nije rekla, pozvala je tu d...
odobravam 14434 • osuđujem 218 • komentari 0
Detaljnije