Daj svoje mišljenje.
U vrijeme kada je ekonomija na balkanu općenito bila jako loša, naša četveročlana porodica je živjela od jedne plate+otac je išao na fakultet (zadesio ga rat pa je morao nastaviti, da bi zadržao posao). U to vrijeme moja mama odlučuje upisati fakultet, sa 34 godine. Stiska je, počinju razmišljanja o budućnosti nas djece, o fakultetima. Mama je čitave noći pripremala prijemni, dan je posvećivala nama. Učila je da bi mogla upasti na budžet. I upala je! Fakultet je završila u roku. I TO KAO JEDAN OD NAJBOLJIH STUDENATA!! Nikad nam nije falilo ništa! A nije joj bilo lako. Žena koja je preživjela užas rata. Učila je po noći u hladnoj kuhinji jer se grijala samo soba gdje djeca spavaju. Na osnovu prosjeka je dobila posao, radi i omogućila nam je studij, lakši život uz oca koji je bio podrška cijelo vrijeme, skupa sa bakom koja je naš djecu pazila. Toliko je volim! Jedva čekam da završim fakultet da joj vratim za sve što je učinila za nas, isključivo samo za nas. Moja mama je borac.
