Daj svoje mišljenje.
Živim u inostranstvu i moj kvart ima najveći postotak stranog stanovništva raznih nacionalnosti. Kako već mjesecima radim od kuće, volim se prošetati SAMA nakon posla i malo provjetriti mozak. Međutim, svaki put kad iziđem sama strepim da mi se netko ne obrati, jer su muškarci jako napadni i misle da, ako sam sama u šetnji, da želim da se s nekim upoznajem. Doživjela sam da je jedan čovjek prošao na biciklu pored mene, zaokrenuo se i pratio me, ispitujući odakle sam i jesam li udata, imam li djecu... Izbjegla sam ga tek nakon 5 min, uplašila sam se, već padao mrak. Nedavno sam sjedila u parku i primijetila sam da me jedan čovjek jezivo promatra i vraća se prema meni. Htio da mi pravi društvo, rekla sam da želim biti sama, a on je nastavio s pitanjima i pokušajima komunikacije.. Ne želim reći da su loši ljudi ili da su imali zle namjere, ali me to sve već jako ljuti, jer ako žena pokaže da ne želi komunicirati, TREBA da se to ispoštuje. To nije upornost, nego uzrujavanje! Ne znači NE!
