Ja bošnjak iz Sarajeva, ona srpkinja iz Beograda, upoznali se tekom epidemije u Novom Pazaru, dok smo spasavali ljude. Bila je vidna neka napetost i odbojnost između nas međutim, preduga dežurstva, osuđenost jedno na drugo, do mere da se ja prvi zaljubim, a nakon toga i ona. Veza nam ulazi u neki ozbiljniji period, a familije ni da čuju, moji me se odriču. Njeni su takođe protiv, nisu hteli ni da me upoznaju. Ona stalno traži još vremena, a ja već lud… U julu će nam biti godišnjica, oboje govorimo tečno engleski i nemački i već nam tražim lekarski poso u Nemačkoj. Ne mogu ja više ovaj Balkan, samo da još i ona preseče.
Ostavi svoj komentar
#490
Po ovom sajtu pimećujem da ljudi mnoooogo više prde nego što mi mislimo..
odobravam 1239 • osudujem 39 • komentari 15
Detaljnije
Ispovest dana
Moja najbolja drugarica sme da ima samo jednu drugaricu-mene!
odobravam 39 • osuđujem 366 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Jedna koleginica je bacila oko na njega. Ona je sama, ja sam udata. Ona se sa njim šali na način na koji se on nikada ne šali sa mnom. Ona je tip žene koja ako nije ispričala celoj firmi nije se ni de...
odobravam 89 • osuđujem 1614 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam 34 godine, sina od 3 godine, razvedena sam. Imam svoj stan, automobil, radim kao rukovodilac za jugoistočnu Evropu u jednoj američkoj kompaniji za platu od 3400 evra, dobro izgledam. Iako sam čvr...
odobravam 3207 • osuđujem 99 • komentari 0
Detaljnije