U osnovnoj su me tukli i ponižavali jer sam bio odlikaš i uvijek povučeno dijete. Danas sam na petoj godini medicine, a od tih nasilnika iz osnovne trojica su narkomani a druga dvojica sa psihijatrijskim dijagnozama leže u bolnicama. Sjećam se da me je doslovno bilo strah ići u školu zbog njih i da su me svakodnevno premlaćivali. Majka mi je tad pokušavala sve da zaustavi to. Bezbroj razgovora sa razrednicom, ravnateljicom, pedagoginjom i ništa nije pomoglo. Ali i dalje se sjećam da mi je usprkos svemu govorila da učim zbog sebe i da ću jednog dana vidjeti gdje će biti ta ekipa, a gdje ću biti ja. Hvala majko što si me tada naučila da je vjera u sebe najvažnija i da je svaka patnja u životu vrijedna.
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11965 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Želim da živim sama i trudim se da to osiguram sebi što pre. Roditeljima nije jasno zašto to želim kad od njih imam sve gotovo, skuvano, oprano, ispeglano. Tačno, ali nemam svoju slobodu, svoj mir. Ra...
odobravam 404 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Prije osam godina sam tragično izgubila najbolju prijateljicu. Bile smo nerazdvojne od malih nogu i trebale smo jedna drugoj biti kume. Nedavno sam se udala i u ranu zoru, nakon svadbenog slavlja, sam...
odobravam 1329 • osuđujem 55 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam rekao da će moja žena ovaj put da se porodi u privatnoj bolnici jedino sestra mi je rekla - Bravo, tako i treba. Svi ostali misle da je to bacanje para i kako je razmažena, pa čak i njeni rodi...
odobravam 3216 • osuđujem 29 • komentari 0
Detaljnije
