Daj svoje mišljenje.
Treba da se udam sljedeće ljeto a mene je odjednom prošao neki strah, strah od "neiživljenosti". Imam 23 godine, u vezi smo 4 godine i prije toga sam izlazila koliko se u tim godinama može izlaziti i provoditi, nije to kao u dvadesetim. Pod neiživljenosti ne mislim naravno da bih išla naokolo opijala se, ku*vala i slično, nisam taj tip, već jednostavno taj osjećaj slobode. Osjećaj da si sam, ne moraš se nikom javiti gdje si, s kim si, već samo izađeš s društvom na dobru muziku, prepustiš se i ne razmišljaš ni o čemu. Ako ti neko zapadne za oko malo flertuješ iz zezancije, da ti noć bude još zanimljivija. Nemam ja nikakav pritisak od strane zaručnika, naprotiv, izlazim normalno sa svojim društvom gdje hoću i kad hoću, ali nije to to jbg, shvatiće onaj ko je u ovakvoj situaciji o čemu pričam. A da ne govorim kako me boli što prolazi taj period mladosti i lumpovanja, nikad mlađi više nećemo biti...P.S. samci, partijajte malo i za mene :D
