Imam 29 godina i sve više gledam u prošlost u želji da se vratim deset godina. Nije mi žao gluposti, žao mi je ljudi koje sam izgubio eto tek onako, oslabio i potpuno se zagubio kontakt. Mogao bi ih sve nabrojati u bilo koja doba noći, sviju ih se sjetim s vremena na vrijeme, sviju koji su mi nešto značili i do svih mi je i dan danas stalo. Danas sam se zapitao da li se itko od njih ikad sjeti mene, da li ikad budu tužni što se više i ne čujemo, a nekad smo bili nerazdvojni. I ne, nije mi došla misao da ni ja ne trebam više misliti o njima, nego se nadam da ću sutra dobiti neku poruku kojoj se nisam nadao, ali sam ju želio. Život ide, a ja stojim i ne mogu da krenem. Puno toga mi fali, puno toga nenadoknadivog i nezamjenjivog.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4689 • osudujem 542 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Koliko ti u životu znači kad imaš dobre roditelje i njihovu podršku.. Hvala mama i tajo...
odobravam 633 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 128 • osuđujem 3217 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7627 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije