Bili smo izbeglice i bukvalno ništa nismo imali. Živeli u jednoj sobici, drugi grad, drugi ljudi. Bio mi je rođendan i ja pozovem drugaricu iz klupe na sok, kolače. Bile su neke napolitanke, sokić i to je bilo to. Ničeg više nismo imali. Ali ja joj to i kažem, iskreno i htela sam bar sa tim da je počastim. Sutradan u školi su me svi zezali jer im je ona prenela čime sam je počastila. Imala sam 9 god i to nikada nisam zaboravila. Sada sam pravnik, radim kao advokatica, fino zarađujem, ali svake godine kada mi je rođendan ja se setim tog događaja, boli još uvek.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije