Nakon 3 godine studiranja medicine odlučio sam odustati. Ne zato što nisam mogao polagati ispite, učiti u dugim vremenskim intervalima ili smanjiti socijalni život na minimum. Već zbog toga što sam prestao biti sretan. Svaki dan je postao jednako siv, bez ikakvog optimizma, iskrenog smijeha, a dana bez stresa ili nervoze se iskreno više ne mogu sjetiti. Ne znam što ću niti kako ću nakon ove odluke, brine me budućnosti ali pokusat ću biti sretan.
Ostavi svoj komentar
#85
Nekad stvarno uzivam da slusam Justina Bibera, mogu da ga slusam satima, pogotovu pesmu Never say never. Je l sam mnogo grešan?
odobravam 3959 • osudujem 7687 • komentari 346
Detaljnije
Ispovest dana
Ja sam se brinula 6 mjeseci o nepokretnom ocu koji je preživio moždani udar, brinula sam se jer sam sama željela, kuhala mu, pravila kavu i sve, nikada neću oprostit dečku koji me ostavio zbog druge t...
odobravam 251 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imala sam dečka koji je imao nekako čudan odnos sa majkom. Po meni nekako previše da kažem blizak. Bitnija mu bila od svega na svetu. Računala sam da je ok, pošto mu je tata umro, ona sama. Ali žena j...
odobravam 1553 • osuđujem 85 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 68 • osuđujem 3506 • komentari 0
Detaljnije