Nakon 3 godine studiranja medicine odlučio sam odustati. Ne zato što nisam mogao polagati ispite, učiti u dugim vremenskim intervalima ili smanjiti socijalni život na minimum. Već zbog toga što sam prestao biti sretan. Svaki dan je postao jednako siv, bez ikakvog optimizma, iskrenog smijeha, a dana bez stresa ili nervoze se iskreno više ne mogu sjetiti. Ne znam što ću niti kako ću nakon ove odluke, brine me budućnosti ali pokusat ću biti sretan.
Ostavi svoj komentar
#344
Imam fantazije da glumim u gangbang pornicu.Da li sam ja normalna?
odobravam 2250 • osudujem 282 • komentari 89
Detaljnije
Ispovest dana
Moja žena je veoma nesigurna osoba. Tiha, povučena, stidljiva. Od kako je u braku sa mnom pročela je da se opušta. Juče je odgovorila bezobraznom komšiji baš onako kako treba. Prvo je bila ponosna, po...
odobravam 382 • osuđujem 11 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Izašla sam na dejt sa dečkom, u restoranu smo pričamo 2 sata, super nam je, smejemo se, stvarno vreme leti. U jednom trenutku on počne da citira nešto i smeje se, ja kažem izvini ne znam odakle je to....
odobravam 1394 • osuđujem 84 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam 34 godine, sina od 3 godine, razvedena sam. Imam svoj stan, automobil, radim kao rukovodilac za jugoistočnu Evropu u jednoj američkoj kompaniji za platu od 3400 evra, dobro izgledam. Iako sam čvr...
odobravam 2877 • osuđujem 95 • komentari 0
Detaljnije