Nakon 3 godine studiranja medicine odlučio sam odustati. Ne zato što nisam mogao polagati ispite, učiti u dugim vremenskim intervalima ili smanjiti socijalni život na minimum. Već zbog toga što sam prestao biti sretan. Svaki dan je postao jednako siv, bez ikakvog optimizma, iskrenog smijeha, a dana bez stresa ili nervoze se iskreno više ne mogu sjetiti. Ne znam što ću niti kako ću nakon ove odluke, brine me budućnosti ali pokusat ću biti sretan.
Ostavi svoj komentar
#344
Imam fantazije da glumim u gangbang pornicu.Da li sam ja normalna?
odobravam 2255 • osudujem 282 • komentari 89
Detaljnije
Ispovest dana
Imao sam komšiju Crnogorca, čiji je sin tinejdžer (uz punu podršku roditelja) pravio divljačka okupljanja od 1-2 noću svaki put kad roditelji nisu kod kuće. Uz najseljačkiju moguću muziku, otvorene pr...
odobravam 325 • osuđujem 6 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2135 • osuđujem 281 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 2671 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije