Nikad neću zaboraviti suze svoga supruga nakon što smo prvi put proveli odmor kod mojih roditelja. Šta znam, ja sam uvijek smatrala da porodica mora skupa jesti, da se skupa pije kafa, a prije spavanja gleda TV ili igraju društvene igre. Meni je uvijek bilo normalno da se jednom sedmično jede negdje u prirodi, da se zagrlimo na ulaznim vratima, kad nam je teško da se obraćamo jedni drugima. Znala sam i da postoje porodice koje to ne rade, ali nisam znala kako to djeluje na djecu. Moj suprug je tada plakao jer se prvi put u životu osjećao kao dio velike porodice, kao da, osim kod mene, još negdje pripada. Moja porodica me je učinila ponosnom na sve što smo izgradili zajedno.
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11965 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Želim da živim sama i trudim se da to osiguram sebi što pre. Roditeljima nije jasno zašto to želim kad od njih imam sve gotovo, skuvano, oprano, ispeglano. Tačno, ali nemam svoju slobodu, svoj mir. Ra...
odobravam 404 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Prije osam godina sam tragično izgubila najbolju prijateljicu. Bile smo nerazdvojne od malih nogu i trebale smo jedna drugoj biti kume. Nedavno sam se udala i u ranu zoru, nakon svadbenog slavlja, sam...
odobravam 1329 • osuđujem 55 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam rekao da će moja žena ovaj put da se porodi u privatnoj bolnici jedino sestra mi je rekla - Bravo, tako i treba. Svi ostali misle da je to bacanje para i kako je razmažena, pa čak i njeni rodi...
odobravam 3216 • osuđujem 29 • komentari 0
Detaljnije
