Nikad neću zaboraviti suze svoga supruga nakon što smo prvi put proveli odmor kod mojih roditelja. Šta znam, ja sam uvijek smatrala da porodica mora skupa jesti, da se skupa pije kafa, a prije spavanja gleda TV ili igraju društvene igre. Meni je uvijek bilo normalno da se jednom sedmično jede negdje u prirodi, da se zagrlimo na ulaznim vratima, kad nam je teško da se obraćamo jedni drugima. Znala sam i da postoje porodice koje to ne rade, ali nisam znala kako to djeluje na djecu. Moj suprug je tada plakao jer se prvi put u životu osjećao kao dio velike porodice, kao da, osim kod mene, još negdje pripada. Moja porodica me je učinila ponosnom na sve što smo izgradili zajedno.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Mrzim brak, decu, žrtvovanje za muža/porodicu, kuvanje, čišćenje itd. Nemam ništa protiv ljudi koji to sve žele i vole, ali ja to ne mogu.
odobravam 289 • osuđujem 43 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imao sam mnogo dobru drugaricu, za koju su svi mislili da ćemo biti zajedno, jer su nju svi moji obožavali, a mene njeni, ali mi se nismo fizički dopadali jedno drugom. I moj stariji brat mi je jednom...
odobravam 1389 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2866 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije