Daj svoje mišljenje.
Njegovo odbijanje me resetovalo. Vratilo je na fabrička podešavanja cijelo moje biće. Sve što sam gradila čitave dvije decenije on je uspio da u trenu da poruši. Ponovo se osjećam kao ona mlada tinejdžerka početkom dvijehiljaditih. I tada je bilo ovo doba godine, mirisalo oštro na zimu, pretpraznično vrijeme, a ja sam se osjećala baš kao i sad, umotana u svilu i kadifu, a u sebi željna svega. Plašljivo ranjeno lane, željno nježnosti i ljubavi, a odbačeno i usamljeno.
Beskrajno i beskompromisno sam ga voljela. Bila sam tolerantna bezgranično. Nisam pravila ljubomornu scenu ni kad mi je pred nos pao konkretan dokaz zbog čega bi svaka druga žena poludjela, smireno sam reagovala....
Nastojala sam da budem razumna i zrela žena i da mu pružim ljubav i razumijevanje.
Ne mogu se prestati pitati gdje sam pogriješila i zašto to nije dovoljno?!
Da li muškarci zaista vole kučke?!
