Izbegli smo devedesetih, i moji su došli da žive u malo mesto u Srbiji. Koliko su ljudi na nas gledali kao na građane "stotog reda", kao da ne zaslužujemo da živimo dostojanstveno kao ljudi, mnogi su nas čak i vređali na osnovu toga. Bukvalno, kao da su branili svoje mesto od nas, a "mi" smo po svemu bili civilizovani i pošteni građani. To je mnogo tužno. Kao da smo mi hteli da ostavimo sve svoje i sa jednom torbom pođemo u tuđinu... 😞
Ostavi svoj komentar
#319
Uvek nosim krupne pare, i onda pitam devojku da plati racun da ja ne sitnim hehe
odobravam 1109 • osudujem 7259 • komentari 63
Detaljnije
Ispovest dana
Snaja ne radi nigde. Kaže da je poslala 100 prijava i ništa. Bilo nam je čudno. A onda sam saznala da se prijavljuje samo za kancelarijske poslove i u struci "jer je završila fakultet", nije poslala n...
odobravam 97 • osuđujem 503 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moj brat je često znao da uzima neke neotvorene stvari iz naše kuće bez pitanja i ponese svojoj djevojci. Tako joj je jednom dao neki set kozmetike što sam ja kupila za sebe a stajao je u mome plakaru...
odobravam 9608 • osuđujem 95 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moj brat je često znao da uzima neke neotvorene stvari iz naše kuće bez pitanja i ponese svojoj djevojci. Tako joj je jednom dao neki set kozmetike što sam ja kupila za sebe a stajao je u mome plakaru...
odobravam 9608 • osuđujem 95 • komentari 0
Detaljnije