Daj svoje mišljenje.
Prvi sam put primijetila da nešto nije uredu sa mnom kada mi je djed umro. Svi su bili potreseni i plakali su, ja nisam. Meni je njegova smrt bila samo informacija. Nije me doticala, iako smo bili bliski. Znala sam da trebam biti tužna i pokazati tugu, te sam to odglumila dok su ukućani bili u blizini. Čim su okrenuli leđa, gluma je prestala i ja bih nastavila sa svojim uobičajenim ponašanjem. Bila sam dijete a opet sam znala šta trebam odglumiti. Upisala sam studij i preselila se vani. Kada sam odlazila nisam osjećala ni radost ni tugu i koliko god se trudila da probudim neku emociju nije mi uspijevalo. Tokom studija sam počela živjeti sa cimericom. Ona je bila čista suprotnost od mene. Uvijek je vesela i najmanja sitnica je obraduje. Sve joj je lijepo i uživa u svakoj situaciji. Za mene ni jedna situacija nema ni mirisa ni okusa i ne budi ništa u meni. Imala sam udes, očekivala sam da ću biti uplašena, potresena, ali ništa.
Ne osjećam nikad ništa. To je tako od kako znam za sebe.
